Sva su djeca ponos i najveća radost svojih roditelja po samom njihovom rođenju. Ali postoje ta rijetka djeca koja nose ponos i radost u sebi. Koja odvažno ustaju i kad padaju, i kojima odustajanje u životu nije opcija, nego snaga da budu najbolja manifestacija sebe, svojih roditelja i zajednice u kojoj funkcionišu.
Jedno od takve "djece" je učenica naše škole Medina Okanović. Medina već drugu godinu za redom predstavlja našu školu na atletskom takmičenju redovnih škola grada Tuzle. Odvažno dođe, ostavi tremu po strani i stane na startnu liniju sa svim učenicima škola koje imaju respektabilnu sportsku ulogu u našem gradu. I danas je tako bilo. Došla, stala i nakon znaka za početak utrke počela da trči. Trčala je i nosila se u istom nivou sa svojim protivnicima, a onda se na dva metra do cilja, spletom nekih otežavajućih terenskih okolnosti, spotakla i pala. Ustala je, i pored vidnih ozljeda koje je zadobila, tražila da ponovo trči.
E to su ta "djeca". Djeca, kojima odustajanje u životu i sportu nije opcija, nego snaga da budu primjer svima nama.
Medina nam je svima danas bila lekcija, ali ne tek sportska, nego ona mnogo više važnija, životna.
Hvala čelnicima Sportskog saveza grada Tuzla koji su imali razumijevanja i koji su dozvolili Medini da još jednom istrči utrku. Medina je utrku završila kao peta u svojoj kvalifikacionoj grupi, ali taj rezultat je u svemu ovome najmanje bitan.
Medina je bitna i sve ono što nam je ona svojim današnjim potezom pokazala.
Medina hvala ti i hvala tvojim roditeljima što su te tako odgojili. Još jednom si ponosnom učinila našu malu školu."
Ovaj osvrt na Medinino učešće na atletskom takmičenju dala je naša draga nastavnica tjelesnog odgoja Emina Zabic, koja je veliki uzor i neko ko je mnogo više od nastavnika svim našim učenicima.